Od romantičnih gradića do velebnog Copenhagena

Ljeto 2002. godine

SKANDINAVSKI poluotok i daleki europski sjever u svojoj povijesti oduvijek je zanimao pustolove i istraživače željne novih spoznaja o granicama ljudske prilagodljivosti gotovo nemogućim klimatskim uvjetima te vrlo neobičnoj kulturi koja se razvila daleko od velikih europskih središta. Danas posjetiti Skandinaviju i njezin krajnji sjever nije više nešto rezervirano samo za najodvažnije, ali dok smo planirali ovaj poprilično daleki put miris male avanture ipak se osjećao u zraku.

Izgledali smo pomalo smiješno kada smo vrućeg srpanjskog dana utrpavali zimske jakne i debele pulovere u auto, ali upozoreni unaprijed o ćudljivom vremenu na sjeveru ipak nismo htjeli ništa riskirati. Malu bojazan stvarale su nam i negativne predrasude o korejskim automobilima tipične za Hrvate – na put od preko 10.000 kilometara u pustoš Laponije povest će nas naša Kia Sephia II.

U pretrpanom autu krenuli smo put Austrije. Kod Graza smo skrenuli za Linz te dalje prema Njemačkoj. Austrija je za putovanje neugodno skupa zemlja, jer osim vinjete nekoliko puta se naplaćuje i cestarina. Austrijski tuneli su također na lošem glasu, jednako kao i neugodna sitničava policija, pa smo se ipak malo ugodnije osjećali kada smo se dokopali Njemačke.

Potsdam – sjaj moći stare Pruske

Budući da nam je glavni cilj putovanja bila Skandinavija, nismo se dulje zadržavali u Njemačkoj. Ipak, nismo mogli odoljeti a da ne pogledamo barem neke manje gradove. Prvi u nizu bio je Weimar, gradić u kojem su svojevremeno boravili Goethe, Shiller, Bach, Liszt i mnogi drugi umjetnici. Ovaj grad je osim toga u prvoj polovici prošlog stoljeća bio središte kontroverzne Weimarske republike. Međutim, očekivali smo možda previše od samog Weimara – zatekli smo, naime, idiličan lijep gradić koji se na svakom uglu ponosi Goetheom i Shillerom, ali koji nije sam po sebi nešto zaista osobito. Slično je bilo i sa Wittenbergom, našim slijedećim izborom. U ovom gradu je djelovao Martin Luther, jedan od začetnika reformacije. Međutim, osim nekoliko crkvi i lijepih trgova, ovaj grad također ne može ništa zaista osobito ponuditi.

Treći izbor bio je pun pogodak – Potsdam kraj Berlina u sebi krije Sanssouci park i nekoliko palača od kojih zaista zastaje dah. Najljepša od svih je veličanstvena Nova palača, kraljevska rezidencija izgrađena na zalazu baroka. Upravo ova palača je možda nešto najljepše što smo vidjeli tijekom cijelog našeg putovanja.

Simbol Berlina – pokriven!

Nismo mogli odoljeti a da ne uđemo u Berlin, makar samo da vidimo Brandenburška vrata. Međutim, vrlo brzo smo se zapetljali u zagušujući promet ovog tromiljunskog grada, parkirali poprilično daleko, a nakon svega ovaj simbol Berlina bio je – potpuno pokriven! Naime, restauratori su ga bezobzirno cijeloga pokrili, a mi smo se ubrzo pomalo pokisli pokušavali kroz slabo označeni velegrad s vrlo neobičnim prometnim rješenjima, dokopati autoceste za Hamburg. Velika utjeha slijedećeg dana bio nam je Lübeck, biser njemačkog sjevera. Ovaj prekrasni grad u mnogočemu podsjeća na Amsterdam, a u njemu se već može osjetiti i ugođaj Skandinavije.

Ceste u Njemačkoj mogu se samo poželjeti: vrlo gusta mreža prostranih autocesta potpuno je besplatna, stajališta su česta i udobna, policija rijetka, a ograničenja brzine – nema. Na području nekadašnje Istočne Njemačke autoceste se intenzivno grade, pa vas ugodno iznenade novoizgrađene dionice kojih nema čak niti u najnovijim atlasima. Jedino što zbunjuje je katkad nedostatak zaustavne trake i zaštitne ograde te vrlo česti radovi na cesti.

Draž danskih dvoraca

Na granici Njemačke i Danske kod Flensburga nema zaustavljanja vozila i pregledavanja putovnica. Naš izbor na Jutlandu, velikom danskom poluotoku, bio je najstariji danski (i skandinavski) grad Ribe. Ovo nekad važno trgovačko središte danas je ugodni povijesni gradić koji je u potpunosti sačuvao ugođaj starine. Ribe se ponosi i svojom katedralom, a zanimljiva je i njegova vikinška prošlost o čemu govori nekoliko muzeja.

Za svega nekoliko sati lagane vožnje stigli smo preko mosta na središnji danski otok Funen i grad Odense, koji se ponosi s nekoliko vrijednih građevina i rodnom kućom slavnog pisca Hansa Christiana Andersena. Ipak, od samog grada i Andersenove rodne kuće mnogo je zanimljiviji predivan renesansni dvorac Egeskov koji se nalazi tridesetak kilometara južno od Odensea.

Otoke Funen i Zealand povezuje veličanstveni novoizgrađeni most. Njegova ljepota ipak se čini puno manja kad se suočite s mostarinom – za osobne automobile prelazak stoji oko 220 kuna! Budući da je otok Zealand srce danske moći i sjaja, posvetili smo mu najviše vremena. Posjetili smo katedralu sa sarkofazima danskih kraljeva i kraljica u Roskildeu, vjerojatno najljepši danski dvorac Frederiksborg u Hillerodu te malo manje impozantan dvorac Kronborg u Helsingoru, ponajprije poznat zbog Shakespearovog Hamleta.

Copenhagen – biser europskog sjevera

O sjaju Copenhagena mogle bi se napisati beskrajne knjige, pa je uzaludno sažimati sve dojmove u nekoliko redaka. Dok, primjerice, o divoti Christiansborga uopće ne treba pričati, potrebno je istaknuti da Copenhagen nudi i čitav niz manje poznatih ugodnih iznenađenja, poput, primjerice, dvorca Rosenborg. Razgledavanje grada brodom stoji oko pedeset kuna i nudi pogled na metropolu s njezinih brojnih kanala. Copenhagen je nezaboravni biser europskog sjevera.

Danske ceste vrlo su ugodne i jednostavne za vožnju, a ravničarski reljef ne zahtjeva vijadukte i tunele. Specifičnost danskih autocesta je znak s dvije strelice koje se stapaju u jednu, a koji znači da se dvije trake spajaju, pri čemu sva vozila imaju jednaku prednost prolaza. Iako ovo zvuči zbunjujuće, u praksi to sasvim jednostavno funkcionira. Svi pravci odlično su označeni, pa snalaženje uopće ne predstavlja problem. Iznimka je jedino Copenhagen i njegova predgrađa u kojima se putokazi ograničavaju samo na najbliže četvrti i prigradska naselja, ali uz detaljnu kartu i praćenje oznaka cesta ovi problemi nestaju. Iako je bio početak kolovoza, nekoliko dana vladalo je za naše pojmove kasnojesensko vrijeme – gusta magla, hladnoća i jaka kiša, pa je stoga razumljivo da su za cijelu godinu u Danskoj obavezna upaljena kratka svijetla i po danu.

Ugodan tjedan u Danskoj zaključili smo prelaskom tunela i mosta Oresundsbron. Od samog pogleda iz daljine na ovo europsko graditeljsko čudo zastaje dah, a tek vožnjom njime shvatite koliko je ovaj most zaista velik. S druge strane mosta dočekala nas je Švedska, čime je završila prva etapa našeg putovanja.

Schlagwörter: ,
Previous Post Next Post

Comments

Add Your Comment
    • Mario
    • 9. September 2017.
    Antworten

    Predivan tekst. I sam sam se upravo vratio iz putovanja u Dansku, ali nisam bio u Kopenhagenu – možda sljedeći put :). Uglavnom i moja preporuka, odlična turistička zemlja koja može puno toga pokazati i u ovih 7 dana nisam stigao obići sve što sam želio tako da je ponovno putovanje u Dansku kroz koju godinu neizbježno. Ja bih preporučio http://www.kortdanmark.com sajt za navigaciju koji nam je dosta pomogao isplanirati put.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert