Krešimir i Davorka Kovač, ljeto 2009. godine
NAKON LA PAZA stigli smo na jezero Titicaca koje se iz Bolivije proteže u susjedni Peru. Ovdje počinje turistički vrlo razvijeno područje pa je naše putovanje, nakon Paragvaja i istočne Bolivije, postalo znatno lakše.
Riječ Titicaca mogla bi se prevesti kao „Kamena puma“ (neki prevode i kao „Siva puma“). Jezero je dugo oko 200 i široko oko 70 kilometara, s najvećom dubinom 280 metara. Stoga Titicaca izgleda kao more, ali s jednom razlikom – nalazi se čak 3810 metara iznad površine oceana. Možete li zamisliti jezero smješteno 1.000 metara iznad Triglava? Zaronite li do dna još ćete uvijek biti 2,5 kilometara iznad vrha Ivančice!
Jezero je prekrasno, a pogled na otoke katkad podsjeća na hrvatski Jadran. Međutim, najveća atrakcija su umjetni plutajući otoci na kojima živi narod Uru.
Susret s tim ljudima i njihovim načinom života bio nam je veliki doživljaj. Usred jezera, praktički usred ničega, odjednom se nađete u sasvim drugom svijetu, kao da ste ušli u bajku. Bezbroj otočića nastanjuju ljudi odjeveni u vrlo šarenu odjeću. Ugledali smo mali čamac koji je pokretna trgovina – kada bi doplovio do obale ljudi bi se skupili u dnevnu kupovinu. Kad smo pristali na jedan od otoka, shvatili smo da je vrlo mekan i da doista pluta na vodi.
To su zapravo velike splavi koje ti ljudi izrađuju od trstike i njezinog korijenja. Kako ih ne bi odnijela struja, konopcima su ih pričvrstili za dno. Svakih tridesetak godina potapaju stare otoke i grade nove.
Razgledali smo otok na kojem su, osim vidikovca i malih ribnjaka, bile samo kućice u koje jedva stanu kreveti, a stanovnici ionako većinu vremena provode vani. Zimi temperatura pada ispod nule, a grijanja nema. Na jednom otoku izgradili su osnovnu školu, a u srednju školu učenici odlaze čamcima na obalu. Mrtve pokapaju na obali na svojim posebnim grobljima.
U moderno doba ništa se na tim otocima nije osobito promijenilo. Razvitkom turizma ovi stoljećima izolirani ljudi postali su velika turistička senzacija, ali čak su i tada ostali vjerni svojem tradicionalnom načinu života.
Struja na plutajućim otocima
Stanovnici plutajućih otoka jezera Titicaca nemaju tekuće vode, ali ipak imaju malo električne struje. Nije to, doduše, struja kakvom se mi koristimo, nego mali sunčevi kolektori koji proizvedu tijekom dana struje tek za nekoliko sati gledanja malog televizora i slabašno svjetlo žarulje.
Kako smo saznali od našeg domaćina u jednoj od kućica, dolazak tog daška civilizacije imao je neobičan učinak na život zajednice – zbog tih sat-dva gledanja televizije rodilo se navodno znatno manje djece. Eto kako televizija utječe na ljude.
