Krešimir i Davorka Kovač, ljeto 2011. godine
Ah, hvala Bogu – konačno smo krenuli na putovanje. Tijekom godine zaželjeli smo se daljina i avantura.
Iz tko zna kojeg razloga, daleko najjeftinija opcija putovanja u Keniju bila je preko Bahreina kompanijom Gulf Air, vjerojatno zato što su zbog nemira u toj otočnoj zemljici prepolovljene rezervacije karata, pa su morali spuštati cijenu.
Sve u svemu, naša ruta je bila zamiljiva – Zagreb, Dubrovnik, Istanbul, Bahrein i konačno Nairobi.
Inače, aerodrom u Bahreinu, na kojem smo proveli oko šest sati, bio je vrlo zanimljivo iskustvo. Ako bi zadrijemali i zaboravili gdje smo, promatrajući ljude oko nas pomislili bismo da je Fašnik.
Ta mala zemljica je na putu svima između arapskih zemalja i Indije, pa šarenilo odjeće, kapa, plašteva, haljina je izuzetna. S jedne strane bijele halje arapskih putnika, s druge kričavo šarenilo Indijaca. Zapadnjaka skoro da i nije bilo.
Nakon još šest sati leta, konačno – Nairobi.
A taj grad, na prvi dojam, upravo je onakak kakvog smo zamišljali – malo fancy zgrada zguranih u centar. Ostalo su uglavnom sirotinjski kvartovi.
Život je ovdje težak i svaki dan je nova borba za preživljavanje. Gotovo polovica Kenijaca ne doživi 40. rođendan.
Iako Nairobi nudi sve što čovjeku treba – od restorana do hotela, neobična je pomisao da u ovom trenutku na sjeveroistoku Kenije ljudi umiru od gladi. O tome svjedoče jedino novinski članci (neke od dnevnih novina su na engleskom!) koji pozivaju na solidarnost cijele nacije.
Bez obzira na sve, na prvi pogled Kenija i njezini stanovnici su nam se dopali. Čini se da će nam u ovoj regiji biti zanimljivo. Još jedino nismo odlučili hoćemo li sutra na zapad prema Ugandi ili istok prema Indijskom oceanu. Krug ćemo svakako napraviti. Samo nismo odlučili u kojem smjeru da ga započnemo!
