LAOS JE mala sakrivena država stiješnjena između Tajlanda i Kambodže s jedne te Vijetnama s druge strane. Zbog loše prometne povezanosti, kao i velikog siromaštva, rijetki su turisti koji zalaze u taj zabačeni dio svijeta.
Putovanje u zemlje kao što je Laos spada još uvijek u avanturu. Primjerice, zdravstveni sustav vrlo je slabo razvijen. Turistima se u hitnoj potrebi bilo kakvog ozbiljnijeg medicinskog zahvata preporuča evakuacija iz zemlje, makar u susjedni Tajland. A znati da liječnika baš i nemaš pri ruci nije svejedno u zemlji u kojoj, primjerice, nije neobično dobiti malariju od uboda komarca.
Prijevoz je priča za sebe. Ceste su u tako lošem tanju da stotinjak kilometara autobusom katkad putujete i desetak sati. Putovanje autobusom može ispasti, primjerice, i putovanje na krovu autobusa. Ipak, velika većina putnika u Laos dolazi i odlazi zdrava i zadovoljna. Tako se, eto, i nama ništa ružno nije dogodilo.
Luang Prabang i Vientiane
Osim svoje egzotike i zarazne ležernosti, Laos ne može baš puno pokazati turistima. Kulturno je oslonjen na Tajland. Uspavana zemljica ni u sadašnjosti, kao ni u prošlosti, ni po čemu nije osobito prednjačila.
Iznimka je prekrasan starinski gradić Luang Prabang koji se nalazi u divljini na poluotoku usred rijeke Mekong. Sam grad sjedište je zaboravljenog kraljevstva.
A Vientiane nam je bio zanimljiv samo po jednom: glavni grad strašno sirmoašne države uopće ne izgleda loše. Štoviše, izgleda elegantno, ima čak i blagi francuski štih. Restorani i hoteli su dobri, ulice u centru uređene. Postoji nekoliko klubova u kojima se toči odlično pivo Laos i partija do jutra.
Užurbani kapitalizam potpuno je zaobišao ovu socijalističku zemlju koja je zajedno sa svojim stanovnicima utonula u pasivnost i lijenost. I to se vidi na svakom koraku.
U Laosu je najnormalnije da prodavač u dućanu zaspi. Recepcionar u jednom hotelu čak si je razapeo mrežu između dva stupa. A najviše smo se nasmijali kad je u jednom restoranu, nakon što je poslužila jelo, naša konobarica kratko prilegla na pod.
Taksisti su nekad toliko lijeni da će odbiti vožnju samo da ih ne smetate u odmaranju. I na avion trebate doći znatno ranije jer se pilotima ne da čekati – naš avion je jednom poletio više od jedan sat ranije.
Zaspala zemlja
Tako ležerna atmosfera Laosa pruža idealan odmak od zapadnjačke nervoze i nemilosrdnog kapitalizma. Kojekakve zalutale avanturiste, poput primjerice jednog starijeg Španjolca, susretali smo kako hvale Laos jer za male novce mjesecima žive lijeno i ležerno.
A bilo je i nama lijepo. Primjerice, prekrasan, vrlo uredan obiteljski hotelčić u kojem smo odsjeli imao je prostrane sobe s poglednom na palme, rijeku Mekong, pravu divljinu i prekrasne planinske vrhunce. Cijena s doručkom? Oko pet dolara.
Naravno, lokalnom stanovništvu baš i ne cvjetaju ruže. Kao logična posljecia opće uspavanosti, zemlja je izuzetno siromašna. Restorani i trgovine često su i prostorije u kojima žive cijele obitelji.
Laos nas je zapravo kao turiste gladio perom: za bagatelne cijene odlično smo se provodili i divno opustili. Stoga nam je Laos, daleka uspavana zemljica, ostao u lijepom sjećanju.