3. kolovoza 2012.
U gradu Rio Dulce na jezeru Izabal pronašli smo idealan smještaj – nekoliko bungalova u tradicionalnom stilu i to na močvarnom terenu (bungalovi su na stupovima međusobno povezani molovima). „Hotel“ vodi jedan Švicarac, neobičan zaljubljenik u Gvatemalu, a pristup je moguć isključivo čamcem. Nalazi se usred džungle u pravoj-pravcatoj divljini.
Moramo priznati – bila nas je malo frka. Naš bungalov bio je izdvojen i zadnji u nizu. Vlasnik je s kuharicama otišao navečer spavati u grad i ostali smo sami – mi i džungla. Zvukovi su nevjerojatni. Jesu li to bile ptice ili neke druge životinje, ne znamo, ali je glasno i jeka je sablasna. Uglavnom, spavali smo pod mrežama za komarce, a više smo se bojali kukaca, osobito pauka, nego komaraca (nema malarije!).
Ujutro je opet sve igledalo kao raj na zemlji… A mi zbrisali u veliki i opasan grad San Pedro Sulu.
Eto što je život s prirodom.
