GVATEMALA i Honduras dižu se iz prašine, trude se izboriti svoje mjesto pod suncem. To su kapitalističke zemlje, a za razliku od susjedne Nikaragve ili obližnje Kube nikad nisu koketirale s komunizmom. Muče ih tipične boljke svijeta u razvoju – sveprisutna korupcija, vrlo visoka stopa kriminala i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih.
Guatemala city velik je i moćan grad, značajno kulturno i gospodarsko središte tog dijela svijeta. Lijepe crkve i nekoliko palača krase povijesni centar, a biser je izuzetno lijep središnji trg s katedralom. Nažalost, upravo u tom dijelu grada ima i najviše kriminala, ali su se zato u širem krugu razvili bogatiji i mirniji kvartovi, gospodarske zone i šoping centri. Osim glavnog grada i cijela “kičma” Gvatemale prema drugom po veličini gradi Quezaltenangu izgleda pristojno i gospodarski aktivno – tko bi rekao da je tek prije petnaestak godina u Gvatemali završio brutalni građanski rat koji je trajao desetljećima.
Susjedni grad Atigua veliko je turističko središte. To je nekadašnji glavni grad, a zbog nemilosrdnog prirodnog okruženja izgubila je primat. Uz niz većih nepogoda poput poplava i požara, u povijesti je imala čak tri vrlo razorna potresa.
O tome svjedoči ogromno pročelje katedrale koje skriva neobično malu unutrašnjost. Katedrala je bila nekoliko puta razarana potresom, pa opet obnavljana. Međutim, nakon razornog potresa 1773. godine kao da je i graditeljima i stanovnicima “pukao film” – zaključili su da to nije mjesto pogodno za takve građevine i obnovili tek pročelje i manji dio unutrašnjosti. Ostatak nekadašnje velike katedrale i dan-danas je u ruševnom stanju, kakvo je ostalo nakon potresa.
Grad koji je do tada blistao naglo je zastao u razvoju i malo je novijih građevina. Šećući Antiguom gledate ulice kakve su bile prije nekoliko stotina godina, što je vrlo lijep doživljaj.
Divljina i netaknuta priroda
Međutim, najljepše što smo doživjeli u Gvatemali zbilo se znatno istočnije, na ušću Slatke rijeke (Rio Dulce) u Karipsko more. U toj divljini smjestio se manji grad Livingston koji je potpuno oslonjen na čamce i brodiće. Oni su jedini ulaz i izlaz iz grada budući da nema ceste koja bi ga spajala s unutrašnjosti zemlje.
U kanjonu i džungli kroz koju teče Slatka rijeka nalaze se rijetka sela koja kao da su zaboravljena i od Boga i od ljudi – sve se odvija na vodi, čamac je jedino prijevozno sredstvo. Divljina, netaknuta priroda, ljepota tropskih šuma iznad velike rijeke je zapanjujuća.
Biser našeg boravka bilo je noćenje u neobičnim bungalovima koje vodi jedan Švicarac. Iz tko zna kojeg razloga, iz Luzerna je doselio baš tamo i izgradio desetak koliba duboko u pravoj-pravcatoj džungli, čamcem više od pola sata udaljenih od gradića. Bungalovi su međusobno povezani malim drvenim molovima.
Kad je pala noć ostali smo duboko u džungli sami. Srećom, pedantan Švicarac dobro je zaštitio prozore i krevete mrežama, pa smo bili zaštićeni od neželjenih uljeza iz džungle.
A kad padne noć, džungla odjednom oživi. Zavučete se u krevet i slušate sve vrste zvukova prave divljine. Veličanstveno i pomalo jezivo. U svakom slučaju – nezaboravno.