27. srpnja 2012.
I uspjeli ući u Belize! Došli smo do meksičkog grada Chetumala gdje smo tražili konzulat. I našli smo ga – izgleda kao nekakav hangar ili velika garaža, a kako je na rubu grada oko njega šeću piceki i pajceki. Zanimljiv uvod u Belize.
Našli smo konačno i autobusnu stanicu otkud se kreće za Belize i skužili da moramo pozdraviti udobne meksičke autobuse. U Belize idu isključivo „chicken“ busevi, a to su stari otpisani školski autobusi iz SAD-a.
Uglavnom, više od tri sata vozili smo se po Belizeu, prošli gradove Corozal i Orange Walk, svi prozori i ulazna vrata bili su otvoreni zbog nesnosne vrućine (vrata su i na zadnjem dijelu autobusa, kao u filmu „Tko to tamo peva“), a vozač je s tom kantom pokušavao voziti reli. Do daske je svirao cijelim putem, ni manje ni više, nego Guns’n’Roses u kojem je stariji vozač zalizane frizure silno uživao.
Napokon smo ušli u Belize City, grad većinom drvenih kuća bez ijedne zgrade. Sredinom grada prolazi rijeka, a presijecaju ga i mali prljavi kanali.
Grad je veličine našog Zadra, ali nije definitvno njegove ljepote. Također je i poprilično opasan, pa se noću držimo hotela. Trgovine i hoteli su poput kaveza – rešetke nas štite od neželjenih gostiju.
Nema se nešto posebno vidjeti ovdje, ali je zanimljivo jer pokazuje život male državice Belize (veličine Slovenije, ali s vrlo malo stanovnika).
