NAKON LAOSA i Kambodže ući u avion i za kratko vrijeme sletjeti u Singapur pravi je šok. Iz zemalja koje ekonomski spadaju u samo svjetsko dno, odjednom smo uletjeli u superbogat, uređen, organiziran Singapur.

Kolikogod pročitali literature o ovom gradu-državi, i kolikogod se naslušali lokalnih vodiča i njihovih objašnjenja, zapravo nam nije do kraja jasno kako se taj Singapur uspio tako strelovito obogatiti. Još nam je manje jasno kako su na tako malom području Svijeta moguće takve ekstremne razlike.

Muzeji nude slike Singapura stare pedesetak godina koje pokazuju potpuno drukčiju sliku tog otoka. Danas umjesto siromašnih kućeraka tu stoje ogromni luksuzni neboderi. I šećeš ispod tih betonsko-mramorno-staklenih divova i osjećaš se vrlo sitno. Okolo tebe žure rijeke poslovnjaka s aktovkama, a miješaju se sve rase i svi jezici svijeta.

I dok turisti u drugim zemljama jugoistočne Azije privlače pažnju, ovdje svatko tjera svoj posao i nitko te ne gleda. Ručali smo u self-service restoranu – uzmeš jelo, dobiješ račun, platiš i odeš. Ugledali smo zgodan birc, ali su nas potjerali za pola sata jer je neka tvrtka organizira privatnu zabavu. A ionako bi brzo otišli jer su dva mala točena piva zaračunali oko 100 kuna.

Ulice su čiste da čišće ne mogu biti. Svugdje uredno izvješene cijene, izdan račun za svaku uslugu – sve je toliko „zrihtano“ da bi se i mnoge zapadnoeuropske mogle posramiti. A ako tome još dodamo da, primjerice, ulični kriminal jedva da postoji – onda se ne možete načuditi ovoj zemljici.

Ipak, postoji tamna strana medalje. Ovaj Eldorado okružen siromaštvom opstaje tako da se ilegalni imigranti osuđuju na dugotrajne zatvorske kazne s dodatkom okrutnog bičevanja. Osim toga, posjetitelji na ulasku u Singapur dobivaju formular kojeg moraju ispuniti, a na njemu velikim slovima piše da se pronalazak droge kažnjava smrću vješanjem. I to nije šala – mnogi na taj način skončaju jer im je pronađena droga, makar samo marihuana. A užasno su stroge kazne i za kojekakve prijestupe, često bizarne. Primjerice, žvakače gume su zabranjene, a novčana kazna za ispljunutu žvakaču je nepojmljivo velika. Zbog brutalnosti zakona zapravo ne čudi što toliki red vlada Singapurom.

Mi smo, kao i u svakoj drugoj zemlji, gledali iskoristiti specifičnosti za sebe. Budući da su vrućine nesnosne u svako doba godine, šetali smo ovim gradom do duboko u noć jer su ulice relativno sigurne. Ukusna hrana od plodova mora, razgledavanje indijske i kineske četvrti, fascinantni svjetleći neboderi, zanimljivi ljudi svih rasa, urednost, organiziranost – Singapur nam je bio predah od siromašnih i politički nemirnih zemalja jugoistočne Azije.

Singapur – čudna zemlja

Lutajući gradom naišli smo na kvart u kojem uz ulicu stoje nizovi prostitutki koje čekaju svoju klijentelu. Oko njih se petljaju muškarci svih dobi, neki toliko mladi da je teško procijeniti jesu li uopće punoljetni. Cijeli „biznis“ upotpunjavaju brojni priručni hoteli, vjerojatno vrlo jeftini. I dok zbog obične žvakače plaćaš globu a zbog „trave“ ideš na vješala, prostitutke su dostupne svima, čak i vrlo mladim ljudima. Singapur je vrlo čudna zemlja.