Proteklih tjedan dana “potegnuli” smo velik put od srca Afrike, odnosno tromeđe Ugande, Ruande i Konga sve do Indijskog oceana.
Slike prikazuju Mwanzu, drugi po veličini grad u Tanzaniji. Duboko u unutrašnjosti, to je najveća tanzanijska luka na Viktorijinom jezeru.
Prve dvije slike prikazuju dva lica Mwanze – moderno i gotovo europsko te orijentalno i afričko s ogromnim otvorenim tržnicama. Treća slika prikazuje neobične kamene formacije koje su simbol grada. Četvrta i peta slika prikazuju pripadnike plemena Maasai koji su se odmarali u blizini grada. Zatim slijedi prizor iz hinduističkog hrama te slike molitve u najvećoj džamiji u Mwanzi.
Dar es Salaam je vrlo ružan grad, vjerojatno najružniji u kojem smo ikada bili. Teško je šećući ulicama naći imalo lijep prizor. Promet je anarhičan, pješaci su u konstantnoj opasnosti, a čak ni centar nije baš nimalo uređen. Povijesnih građevina gotovo da i nema (Dar es Salaam postao je glavni grad Tanzanije relativno kasno, tek prije stotinjak godina, da bi 1973. godine glavni grad postala mala Dodoma u središnjoj Tanzaniji). Čak je i Nacionalni muzej vrlo, vrlo skroman.
Stoga smo ovdje stavili samo četiri slike, od kojih su dvije snimljene s broda.
Prva slika prikazuje središte nekadašnjeg kolonijalnog administrativnog središta gdje dominira katedrala Sv. Josipa. Druga slika prikazuje luku Dar es Salaama, daleko najveću u Tanzaniji te jednu od najvećih u cijeloj Africi. Treća slika prikazuje zanimljivu džamiju koja se diže u visine – jedino se tako mogla zgurati u tijesne gradske ulice. Četvrta prikazuje grad kad mu se prilazi s Indijskog oceana.
Slike prikazuju grad Zanzibar, navjeće naselje na istoimenom otočju. Srce Zanzibara je Kameni grad, labirint uličica koji jako podsjeća na hrvatske gradiće na Jadranu. Na slikama su prizori s uskih ulica i stanovnici koji žive kao da turista nema. Zadnja slika prikazuje neobičnu (i često iritantnu) obavijest – za vrijeme svetog mjeseca ramazana većina restorana i kafića su cijeli dan zatvoreni. Koga briga za turiste koji nisu muslimani?
Lokalno stanovništvo plovi na vrlo neobičnim plovilima, uglavnom sklepanima u kućnoj radinosti. Stanovništvo se, naravno, pretežno bavi ribolovom.
Ovako mi putujemo Afrikom – svim mogućim prijevoznim sredstvima. Od auta i autobusa do minibusa, aviona i broda, čak motora, bicikla i kanua.
Prva slika prikazuje čekanje na bilo kakav prijevoz u blizini grada Masake u centralnoj Ugandi. Na drugoj slici je Toyota u koju nas se naguralo čak 12 – nas dvoje i deset crnaca i crnkinja. Bio je to jedini mogući prijevoz do tanzanijske granice. Osovinsko opterećenje prekoračili smo barem dvostruko, a krov se savio pod težinom prtljage (kasnije su ga ravnali). Samo naše torbe imaju oko 60 kilograma!
Treća slika prikazuje (začudo) lijep brod kojim smo putovali između Bukobe i Mwanze. Uzeli smo prvi razred, kabinu s dva ležaja, i lijepo se naspavali. Osim putnika brod je prevozio, naravno, tone banana. Općenito, u ovim krajevima kamo god pogledate svugdje su banane. Cijena prava sitnica – oko kunu za kilogram. Zadnja slika prikazuje putnike na brzom trajektu između Dar es Salaama i Zanzibara.